Kad letim sjedeći, kao bilo šta osim ptice,
sjedim, i pitam, i skitam – gdje je dom?

Ne usuđujem se da otvorim oči,
jer plavo ponekad nije najtoplija boja.

Bez težine sam, osjećam se bestežinski,
kao da mogu da se otkotrljam i skočim,
protrčim netaknutim
stazama iznad zemlje,
kao da nemam boga, a i nemam.

Slobodan je onaj koji se ne boji,
nije to proglasila džamija.
Bez boga, visoko gore,

ne bojim se onoga što je ovdje,
nego onoga što možda nemam dolje.

Letim sjedeći, kao bilo šta osim ptice,
žudeći, stvarajući – ima li doma?

(S engleskog jezika prevela Marija Dragnić.)

IS THERE HOME?

When I fly sitting, like anything but a bird,
I sit wondering, wandering, where is home?

I dare not open my eyes
for blue sometimes is not the warmest color.

Weightless I am, weightless I feel, as if I
could roll and jump, course through the untouched
paths on the above ground
As if I had no god, and I don’t.

Free is one with no fear, the mosque never said.
godless, high up,

I fear not of what’s here, but what I might not have down.

I sit flying, like anything but a bird,
craving, creating, is there home?