mislim o slobodi udaljavam joj se i približavam nitko nije tako vjeran voajer kao ja ulazim u kafanske tuče i lomim kosti za nju naručujem joj najskuplju muziku skadarlija bi se posramila koliko šuškam i prije prvog tona avansno i bez straha od budućnosti ne punim ja samo harmonike punim ja i raštimane violine kraljevstvo čitavo za tri minute užitka kažem si da smo ljubavnici opojnost slobode i unutrašnje ja u najboljoj namjeri lažem je muklo joj lažem govorim joj kako je poznajem kao čovjek čovjeka onako u dušu
znam gdje ti je koji madež znam odakle ožiljak na potkoljenici znam gdje te je prvi puta u sebe uzeo a gdje ostavio znam što je za sobom ostavio ti sada zibaš samo ljude na odlascima milo i malo bez dječjeg plača drugi ti se moraju sami odazvati znam o čemu sanjaš kažem joj dijelim tvoj jauk od ushita dijelim tvoj ah od oh najbolja sam ti prijateljica znam pogled tvog oca na samrti kažem joj i znam da ga se ti ne možeš sjetiti otac od slobode bio je zatvor znam da ti ne voliš stajanja u mjestu od toga ti se suši kralježnica i znam da i ti za sebe misliš da nisi stajaćica iako svi ponekad jesmo
miluje me koliko si bahata dok hodaš nosiš svu moju zemlju u svojoj kosi dok ja vrištim put nije sloboda sloboda je put
mislim o slobodi pozivam u nju i druge ljude osoran je zen osoran je moral osorna je laž osorna sam ponekad i ja želeći te za sebe uzimajući te naivno od svijeta ukapljujem te kao vodu iako si izvor i ne manjkaš
nikada nisi moja negacija uvijek si više ja od mene i ako si dopustim da smo jedno tad te imam i kad sam samoća imam te i kad sam ponor imam te i kad sam kraj
mislim o slobodi o njoj znam da žena jest da grad jest ali pitam je slobodo jesi li stvarno slobodna?
odgovaraš ako me pozoveš u svoje zube utrobu i pluća ako me osjetiš ali i svugdje pustiš ako me ne čekaš ni ne tražiš ako tek sa mnom duboko dišeš tada sasvim sigurno jesam
I THINK OF FREEDOM
i think of freedom i move away then draw near again no one is as faithful a voyeur as i am i walk into tavern brawls and break bones for her i order her the most expensive music skadarlija would be ashamed how loudly i rustle before the first note in advance and unafraid of the future i do not fill only accordions i also fill out of tune violins a whole kingdom for three minutes of pleasure i tell myself that we are lovers the intoxication of freedom and the inner self in best intent i lie to her mutely i lie tell her that i know her as a human knows another down to the soul
i know where each of your moles lies i know the story of the scar on your shin i know where someone first took you in and where they left you i know what they left behind now you only rock people who are leaving gently slightly without a child’s cry others must call to you on their own i know what you dream of i tell her i tell apart your moan from your ecstasy your ah from oh i am your best friend i know the look in your fathers eyes on his deathbed i tell her and i know you cannot remember it the father of freedom was prison i know you do not like standing still it dries out your spine and i know you too think of yourself as not a stander though we all sometimes are
you caress me with how fierce you are when you walk you carry all my earth in your hair while i scream the road is not freedom freedom is the road
i think of freedom i invite others into her harsh is zen harsh is morality harsh is the lie harsh am i too sometimes wanting you for myself taking you naively from the world i liquefy you like water though you are the source and you do not run dry
you are never my negation you are always more me than i am and if i allow myself to be one then i have you when i am solitude i have you when i am the abyss i have you when i am the end
i think of freedom of her i know that woman is that city is but i ask her freedom are you truly free?
you answer if you invite me into your teeth your womb your lungs if you feel me but let me go everywhere if you neither wait for me nor seek me if you only breathe deeply with me then surely i am
(Translated by Marija Dragnić)
Vjeruje u ljudske dlanove, neobuzdanost utrobe i vodu. U stalnoj potrazi za korijenjem i drugim zemaljskim zvijerima i vilama.
Dorotea Šušak (1996) diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umetnosti u Zagrebu. Doktorandica je na poslijediplomskom studiju Znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije i muzikologije. Trostruka je laureatkinja nagrade Marin Držić i dobitnica nagrada Radiofonton, Goran (Demiurg guši muhe, crve, pahulje i vodu) i Stjepan Gulin. Potpisuje autorstvo i režiju brojnih projekata u Hrvatskoj i regionu. Aktivistkinja je za mentalno zdravlje, rodnu ravnopravnost i prevenciju nasilja. Trenutno je izvršna direktorka Centra za ženske studije i ravnateljica Centra za kulturu Trešnjevka.
Dorotea Šušak (b. 1996) graduated in Dramaturgy at the Academy of Dramatic Arts in Zagreb. She is a PhD candidate in Literature, Theatre and Dramaturgy, Filmology, and Musicology. She is a three-time laureate of the Marin Držić award and recipient of Radiofonton, Goran (Demiurg guši muhe, crve, pahulje i vodu), and Stjepan Gulin awards. She authors and directs numerous projects in Croatia and the region. She is an activist for mental health, gender equality, and violence prevention, currently serving as executive director of the Center for Women’s Studies and director of the Trešnjevka Cultural Center.